8. svibnja 2003., NAŠ ČAS, Velenje, Slovenija - »DOGAĐAJI«

 

Zlata plaketa Nestlu Žganku

(i rekao je zastupnik Bojan Kontič) ...več je vrijeme, da prestanu prepirke o prošlosti.
»Poštujmo sve mrtve i zalažimo se za pomirenje i sudjelovnaje među živima. Svatko mora imati pravo do groba. Prešutjela i neuređena grobišta vrijeđajo mrtve i njihove rođake. Za njihovo uređenje odgovorna je država. Ali uređenje prešutjelih grobova ne smije biti poluga za mijenjanje povijesnih okolnosti borbe vojskujučih se strana za vrijeme rata. Bio je narodnooslobodilački rat i suradnja sa saveznicima. Bilo je i koloboriranje i sudjelovanje sa okupatorom. Pomirenje je mogu?e samo uz poštovanje povijesti. Žaljenje i osuda neusmiljene osvete i poslijeratnih ubojstava je nužna. Odgovornost za nju snosi ondašnja vlast. Ali ipak zbog postupaka vlasti poslije rata ne smijemo pristati na promjenu povijesnih okolnosti i povijestne uloge narodnooslobodilačke partizanske borbe. To nebi bilo mirjenje i pomirenje. To bi bilo vrijeđanje na spomen svih, koji su se uduprli okupatoru. Sviju, koji su trpjeli zbog njegove raznonarodne politike. Sviju, koji su dali svoje živote za pobjedu i oslobođenje. Sviju, koji su pali za domovinu.« ... S. Vovk

PIETETA: Drugovi komunisti demokrati, (ANNO 2003), tko pravi prepirku o prošlosti? Tko je stvorio stanje preko hiljadu masovnih grobišta po Sloveniji? Zašto se bojite vlastite povijesti, koju ste vi ustvarili sa ubijanjem suprotne strane do krajne ludosti? Poslije šestdeset godina postavljati na stotine novih spomen obilježja na dobro poznata stratišta - grobišta po Sloveniji, to je stvarno mijenjanje povijesti - mijenjanje vaših laži, a po vaši volji a ne po božjoj volji.

Pri?ati gluposti, kako mora svatko imati pravo do groba, je svemirska ludost. Kada izkazuje tako neznanje o svojoj povijesnoj polaprošlosti jedan zastupnik, šta tek treba da misli njegov birač »volk«? Nema prešutjelih grobišta, drugovi komunisti, dok je drugo istina, da na stotine grobišta nije ure?eno i da vrije?aju njihove rođake, samo niste kazali, koja je vaša »istina«! Dakle pomirenje je moguče tek onda, ako se priznaju samo one žrtve, koje su se oduprle okuptoru. Vaše žrtve, žrtve vašeg divljanja vi ne ubrajate, njih broje drugi umesto vas. Opet vaše nasilje!

Ako pak je pomirenje po vaše moguče samo uz poštovanje povijesti, koju istovremeno vi isti mah odbacujete, neka ne pravimo prepirku o prošlosti, neka se na nju ne obaziremo. Pa šta zapravo želite vi kazati? Možda znate samo vi istinu? Osim partizanskih povjestničara ovdje drugih ne poznajemo.

Sažaljenje i (ne)osuditi poratna ubojstva, mogu govoriti o tome samo ljudi bez odgovornosti i morala. Šestdeset godina preplitali ste svoj život i drugima lažima, a pošto to ne možete činiti vječito, opet krivite one druge, koji ukazuju prstom na vašu krvoločnust i na krvavi put za dolazak na vlast. »Ubili« ste demokraciju 1945.g. za idučih sto godina. Koliko je ostalo?

Revolucionarna prošlost i krutost nagra?ene osobe N.Ž. je također poznata. Ustaljen je več običaj, da su zlate plakete uvijek na pravom mjestu, htjeli mi to ili ne. Opet je i opet kriva ondašnja vlast, istovremeno pa se hvalite o svojoj revolucionarnoj pobjedi te ste jedini spasioci naroda. Zar vam godišnjice i događaji prave probleme? Za podsječanje spomena, drugovi, imamo na stotine vaših knjiga, zar ih nikada na policama ne premaknete? Amateri to rade umesto vas, zato vas to tako jako u dušu uznemirava.

Zadnje tri rečenice ipak govore samo o vašoj istini i absolutno ne voljo za pomirenje, sa kojim punite samo svoja usta i svoju slepoču. Prije komunisti, sada slepari kapitalisti.